25.06.2012., ponedjeljak

Kad bi morski psi bili ljudi

"Kad bi morski psi bili ljudi", upitala je mala gazdaričina kći gospodina Kejnera, "da li bi bili bolje prema malim ribama?" "Naravno", reče on. "Kad bi morski psi bili ljudi, imali bi velike kutije u moru u kojima bi stanovale male ribe. U njima bi držale sve vrste hrane - i biljke i životinje. Brinule bi se da kutije uvijek imaju svježu vodu, i uopće bi pazile na sve sanitarne mjere. Ako bi, na primjer, neka ribica povrijedila svoja peraja, odmah bi bila zbrinuta, kako je morski psi ne bi bili izgubili zbog prerane smrti.

Da male ribe ne bi bile potištene, bili bi održavani veliki podvodni festivali, jer sretne ribe imaju bolji ukus od nego tužne. U školama bi ribice učile kako da uplivaju u čeljusti morskih pasa. Učile bi zemljopis, na primjer, tako da kada veliki morski psi odlutaju negdje, da ih znaju pronaći.

Najvažnije bi bilo, naravno, moralno obrazovanje ribica. Učile bi da je Najveća i Najljepša stvar za ribicu da se žrtvuje radosno i da mora vjerovati u morske pse, posebno kada joj obećavaju svijetlu budućnost. Malim ribama bi se govorilo da se do ovakve budućnosti može stići samo ako nauče biti poslušne. I nadasve, morale bi se čuvati svih osnovnih, materijalističkih, egoističkih i marksističkih frakcija, i da odmah prijave morskim psima ako neke od njih počnu pokazivati takve tendencije. Kad bi morski psi bili ljudi, naravno, vodili bi ratove međusobno radi osvajanja stranih kutija sa ribicama i stranih ribica. Pustile bi svoje ribice da ratuju za njih. Učile bi strane ribice da postoje ogromne razlike između njih i ribica drugih morskih pasa. Male ribe, tvrdile bi, su glupe, ali šute na različitim jezicima i stoga se ne mogu razumjeti međusobno. Svaka ribica koja ubije nekoliko neprijateljskih ribica u borbi - malih stranih riba, glupih na različitim jezicima - dobili bi malu medalju od morske trave koju bi zakvačile na grudi i bili nagrađene titulom "heroj".

Kad bi morski psi bili ljudi, naravno, imali bi umjetnost. Bilo bi izložbi predivnih slika čeljusti morskih pasa u živopisnim bojama. Kazališta na morskom dnu bi prikazivala ribice heroje kako ponosno uplivavaju u čeljusti morskog psa uz melodičnu muziku koja draži njihove uši i velike misli koje uspavljuju njihova čula.

Čak bi postojala i religija kad bi morski psi bili ljudi. Propovjedali bi da ribice počinju živjeti tek kada dospiju u želudce morskih pasa. Štoviše, ako morski psi ikada postanu ljudi, ne bi sve ribice bile ravnopravne kao što su sad. Nekima bi bili dati položaji, bile bi postavljene iznad drugih. Onim značajnijim bi bilo dopušteno da progutaju manje. Ovo bi sigurno bilo na zadovoljstvo morskih pasa, koji bi za sebe onda imali veće primjerke. Značajnije ribice bi bile odgovorne za čuvanje reda među ostalim: postale bi profesori, oficiri, graditelji kutija za ribice, itd. Ukratko, more bi postalo civilizirano tek kada bi morski psi postali ljudi."

(Bertold Breht)

Svaka sličnost sa situacijom u svijetu je sasvim slučajna! sretan
- 22:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.05.2012., petak

Teška vremena

Kaže se da živimo u teškim vremenima, da je kriza, recesija itd. Činjenica je da ljudi danas u Hrvatskoj žive teže nego prije... Mnogi su nezaposleni, mnogi su slabo i loše plaćeni za svoj rad. Mnogi moraju raditi i po dva posla i 'snalaziti se' da bi nekako preživjeli... Sve to nam pokazuje da se objektivno teško živi, da je kriza, da nije dobro ili da nije onako kako bi trebalo biti.
Međutim, mogli bi to gledati i iz neke druge perspektive. Npr. bilo je i gorih vremena. Kada se stvarno nije imalo ništa. Kada su ljudi bili 'kruha gladni'. Kada nije bilo što za obući... I nekako se živjelo i onda. Znači, nije ipak tako loše. To najbolje pokazuju računi mobitela. Jer, ako netko stvarno nema, ako je objektivno siromašan - kako to da ima npr. za mobitel? Kako to da ima za cigarete? Za pivo? I slične stvari, koje nisu nužne?
Ne kažem da su takvi ljudi 'rastrošni'... ako troše na takve stvari... ali ipak ima puno neracionalne potrošnje, odn. troši se na nepotrebne stvari...

Drugo pitanje je čudo - kako kao država uspijevamo opstati? S obzirom na to da nemamo proizvodnje. Nemamo sirovine. Nemamo ništa, a sve vrijedno što smo imali smo prodali. Banke, Hrvatski Telekom, Plivu, INU, tešku industriju, industriju namještaja, tekstila, elektronsku industriju, hotele, pa čak i novine. Još samo fali da netko kupi i HRT... Ne znam što uopće danas Hrvatska proizvodi? Zašto je jedan 'Nikola Tesla' morao propasti, otpuštajući stotine radnika? Ili RIZ koji je proizvodio televizore, radio-aparate i sličnu elektroniku? Zašto te firme nisu mogle opstati i danas proizvoditi računala, mobitele i slične uređaje? Zašto propada industrija namještaja, a svoje šume i drvo prodajemo kao relativno jeftinu sirovinu (trupce) u Italiju i druge zemlje?

S obzirom na takvo stanje, da gotovo ništa ne proizvodimo, da imamo toliko nezaposlenih ljudi, da oni koji rade moraju plaćati tolike mirovine za umirovljenike i za one koji su na razne načine umirovljeni prije vremena - nije čudo da država nema novca i da ga stalno odnekud treba posuđivati i neprestano se zaduživati - da bi uopće opstala dajući mirovine, plaćajući plaće za javni sektor, izdvajajući za kamate... Pa se onda sve poskupljuje, dižu cijene, PDV, poreze, ne bi li se namaklo novca za sve to... Jedino što smo napravili su auto-ceste... međutim, i one su napravljene na kredit! Umjesto da smo dali koncesiju na gradnju auto-ceste. Neka je netko drugi gradi (investitor), pa neka si onda naplaćuje cestarinu. Ovako smo napravili auto-cestu za građane EU, da mogu komotnije doći na našu obalu, ali na naš trošak, tj. kredit koji će se otplaćivati godina. I tko je tu profitirao? Pa zna se...

A s druge strane - toliko malverzacija! Navodno, sve banke su 'prodane' zapravo nelegalno! Tolike firme su namjerno uništene, da bi se na kraju prodale u bescijenje. Zašto je došlo do toga? Zašto se je to dopustilo? To je krimen naših političara. U tim situacijama ponašali su se kao lešinari... umjesto da su spašavali i pomagali takvim firmama da opstanu, da se revitaliziraju i tako spase radna mjesta. Međutim, u mnogim slučajevima davali su 'šakom i kapom' kakve-takve mirovine, samo da ih nekako zbrinu. Kao da smo bogata zemlja - koja to može...

Postoje i ljudi koji imaju viziju, koji znaju što bi trebalo - ali ih nitko ne sluša. Oni koji su odgovorni nosioci vlasti smjenjuju se svake četiri godine i do sad nitko još nije ništa učinio u pozitivnom smjeru i još nismo vidjeli nikakve stvarne PROMJENE. Stanje se pogoršava iz godine u godinu.

Imam dojam da smo porobljeni u vlastitoj 'slobodnoj i suverenoj' državi. Nekada su se vodili ratovi da bi se jednom narodu nametnula volja drugog naroda - silom i da bi onaj osvojeni, porobljeni radio u tuđem interesu. Danas se je to izgleda promijenilo. Nitko nas nije vidljivo osvojio, ali nam nevidljivom rukom upravlja preko naših marioneta na vlasti, koji očito ne rade ništa u interesu svog naroda, nego u interesu nekog drugog! HDZ, SDP je ista stvar. Zar to još ne vidimo?

Danas postoji samo neki globalni interes. Interes korporacija, bankara i sličnih moćnika koji upravljaju državama, politikom i političarima. Neki čak misle da su svi narodi i države u sličnom položaju i da ni jednom narodu zapravo nije bolje nego nama. Iako mi se čini da ipak postoje slobodne države u kojima narod nije tako ponižen i pogažen. Skandinavske zemlje, zatim Njemačka, Velika Britanija, Danska, Belgija... Druge, pa čak i mnoge zemlje EU danas su u krizi. Grčka, Irska, Italija, Španjolska, pa i Francuska, a da ne spominjem Bugarsku i Rumunjsku... SAD su jedna od svjetskih vodećih zemalja, ali ipak, prosječni građanin je u kreditima. SAD-e je najzaduženije zemlja.... Uvijek sam se pitao: kome su se oni, pa i mi i sve ostale zemlje zadužili? Tko stoji iza banaka? Tko je vlasnik? To je bankarska tajna. Lijepo su to smislili...
- 00:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.04.2012., četvrtak

Kome vjerovati?

Danas ima toliko priča da 'glava boli'... O svjetskim zavjerama, o tekućoj nam 2012. godini, o kraju svijeta i civilizacije, o transformaciji svijesti, promjeni polova, dolasku ledenog doba, usporavanju rotacije Zemlje, sunčevoj pojačanoj aktivnosti, o izvanzemaljcima, potresima i kataklizmama, o sudnjem danu koji dolazi itd. Neki su tako uvjereni u sve to... Spremaju se za kataklizmu i strašne događaje koji prethode. Drugi su skeptični, treći sve to apriori odbacuju čim čuju tako nešto...

Neke priče se čine moguće, iako su neobične i možda čak intrigantne. Sve je zapravo moguće, jer mi tako malo znamo o svijetu i pozadini svega, o svemiru koji je nezamislivo velik, mogli bismo reći beskonačan. Koliko god danas znali više nego prije 100 godina, opet je svo to znanje tako površno i nesigurno. Mi ne znamo uopće što je stvarnost, od čega se ona sastoji. Tko smo mi i zašto živimo?

Koliko sam ja sve to pratio putem Interneta, mogu reći da ništa od svega toga. Baš nikakvih naznaka o tome da se nešto stvarno događa i uopće išta mijenja. Bio sam malo zagrizao u to (priznajem), kao npr. tog tipa da se ljudska svijest mijenja, da su ljudi danas drugačiji nego prije, da su svjesniji, nego prije i sl. Da se nešto događa, mijenja. Međutim, baš obrnuto, vidim da to nije uopće tako. Zapravo, ima i takvih koji su nekako svjesniji, kultiviraniji, profinjeniji i sl. međutim, velika većina i dalje živi vrlo prizemno i daleko je od bilo kakvog 'pomaka svijesti'.

Velika većina je zapravo pritisnuta brigama, kako preživjeti, vratiti ratu kredita, kako zadržati ili naći posao i sl. Međutim, ima onih koji tvrde da je 'sve u glavi'... Da treba 'razmišljati pozitivno', pa će se sve onda okrenuti na dobro. Da ima dovoljno za sve, da se ne treba brinuti za budućnost i za te 'prizemne stvari'. I sve to lijepo izgleda u teoriji, ali u praksi činjenice pokazuju drugačije. Da posla nema, da se ne vidi kako preživjeti, da ništa nije ružičasto, nego je zapravo prilično crno i turobno.

Možda oni kojima je najteže fantaziraju i lako im je prihvatiti razne priče o promjenama koje su na pomolu... dok oni kojima se svijet i život čine o.k. ne prihvaćaju tako lako neke izvanredne priče, nego se bave uobičajenim aktivnostima i sadržajima.

Skeptici i agnostici su možda najviše realni. Možda se to čini negativno i materijalistički... ali najbolje je možda ništa previše ne očekivati. Iako se kaže da 'nada umire posljednja'. Jednostavno živjeti u skladu s realnošću, bez nekih prevelikih očekivanja i vjerovanja u neke kvantne skokove u promjeni svijeta i odnosa u svijetu. Svijet je takav kakav jest i vjerojatno se neće ništa drastično dogoditi u promjenama na bolje ili na gore. Jedino se mi možemo mijenjati, raditi na sebi, usvajati nove spoznaje, unositi pozitivno u svojoj okolini.

Mnogi su sanjali o promjeni svijeta, da bi na kraju shvatili da baš ništa ne mogu promijeniti. A ako netko nešto učini, onda se od toga pravi medijska priča, kao o nečem velikom, dok je to samo jedan mali segment, kap u moru onoga što bi se trebalo i moglo učiniti da bi se stvarno dogodila neka izvanredna promjena situacije...

Kome vjerovati, kad svatko ima neku svoju istinu? Mnogi su tako uvjereni u te 'istine' da druge smatraju i proglašavaju glupima i ograničenima, ako ne prihvaćaju te istine. Nekada je bilo moguće živjeti izolirano od drugih mišljenja i uvjerenja. Međutim danas je drugačije. Sva učenja i sve istine su nam na dohvatu ruke. Čini mi se da doživljavamo zbrku zbog svega toga i ako netko stvarno želi proniknuti malo dublje, može se šokirati mnoštvom suprostavljenih uvjerenja i tvrdnji. Na svijetu ima toliko misterija i neobjašnjenih fenomena, čuda i neobičnih pojava da često ostajemo bez riječi, kad čujemo o tim raznim pričama što je netko vidio ili doživio... a tumačenja ima uvijek napretek.
- 21:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.03.2012., utorak

Politika SAD-a

Čini mi se da SAD-e radi što hoće po svijetu. Počelo je to još s Vijetnamom... Tamo su se tobože 'borili za slobodu' Vijetnamaca... A zapravo za svoju prevlast i utjecaj u tom dijelu svijeta... Bilo je tu još puno toga što su Amerikanci radili po svijetu - a to zapravo nisam baš ni pratio... Tu bih odmah pojasnio da kad kažem SAD ili Amerikanci - ne mislim na njih kao narod ili njihovu 'legalnu vlast', nego na sivu eminenciju koja stoji iza svega toga i vuče sve konce. Narod im služi samo kao paravan - da se čini da to što rade - rade legalno, u ime naroda. Ali zna se da je demokracija danas samo farsa i da svi političari rade za svoje 'gazde' koji ih dovode na vlast, putem medija, laži i manipulacija građanima.

U zadnje vrijeme je postalo očito da malo po malo osvajaju sve zemlje, jednu po jednu, koja im se protivi, odnosno koja ima svoje neovisne vlade, odn. nisu njihove marionete. Pod pretekstom prijetnji zbog naoružanja za masovno uništenje - oni upadaju u te zemlje - i svrgavaju neovisne režime. Svijet u tome stoji po strani. Ne miješa se i prešutno podržava ili odobrava politiku SAD-a, pretpostavljam zbog medija koji je uvijek prate... U NATO-u čak s njima zajedno sprovde akcije, pod vodstvom SAD-a.
Tako malo po malo svrgavaju sve neovisne režime i ostavljaju im svoje marionete na vlasti. A oni su, jasno - njihovi. To su učinili u Iraku. Pa u Egiptu, prošle godine u Libiji, a sada je na redu Sirija. Zatim Iran, a onda - tko zna? Tako jedna po jedna zemlja dolazi pod njihovu vlast i kontrolu. Ostale zemlje i narodi prešutno odobravaju njihovu politiku nasilja i terora. Nitko se ne suprotstavlja njihovim planovima i akcijama koje poduzimaju po svijetu.

Pri tome čine neviđene zločine u teroriziranju građana napadnutih zemalja, koje tobože oslobađaju od diktature... A njihove žrtve proglase 'kolateralnom štetom'. A sve to vrše programirani i ispranog mozga vojnici koji su uvjereni da se bore za dobro svoje zemlje i naroda u kojem interveniraju. Pri tome se ponašaju bahato i bezobzirno. Vojnici koji u tome sudjeluju su neviđeno brutalni u provođenju nasilja. Možda to i nije cilj - ali se događa da mnogi civili stradavaju u njihovom bombardiranju, ali i u njihovim akcijama koje ponekad provode vojnici na svoju ruku, jer pod pretekstom 'terorista' mogu upadati u kuće i vršiti nasilje nad civilnim stanovništvom, kao što je to bilo u Iraku, o čemu su snimljeni i filmovi potkrijepljeni dokumentarnim snimkama stvarnih događaja. Ako im se tko usudi suprotstaviti, nemilosrdno će ga zlostavljati ili ubiti, bez posljedica - jer oni su pobjednici... Postoje snimke i dokumenti o takvim zločinima, kada su mučili, silovali i terorizirali nevin narod, koji ih naravno nije podržavao - jer što uopće rade u njihovoj zemlji!?

EU je osnovala tzv. međunarodni sud u Haagu za takve i slične ratne zločine. Međutim, gle čuda! Amerikanci su nedodirljivi za tako nešto. Tko smije suditi Amerikancima!? Taj sud očito postoji samo za 'nižu rasu'...
Tim akcijama izazivaju 'zlu krv' i stvaraju smrtne neprijatelje, koji će im se kad tad poželjeti osvetiti. Samo što izgleda nisu u stanju. Jer nemaju takvu tehnologiju i vojnu silu, kao SAD. Ali time očito stvaraju neprijatelje općenito Zapada i usput 'kršćana' (jer oni su eto slučajno baš 'muslimani').

Mislim da takvom politikom gube podršku i od vlastitog naroda. Ali su smislili takav sustav da im podrška naroda nije ni važna. Dovoljno je da imaju ljude koje će plaćati (plaćenu vojsku), a oni će raditi sve što se od njih traži. A zna se da vojnik mora slušati naređenja. Katastrofalna ekonomska situacija stvara armiju siromašnih i nezaposlenih, koji se na taj način lako pretvaraju u vojnu armiju i pošto nemaju 'drugog posla' idu u ratove po svijetu kamo ih gazde pošalju...
Samo čekam trenutak kad će se okrenuti protiv vlastitog naroda - ukoliko se ljudi pobune protiv takve politike i sustava. Kad će pokrenuti otvorenu kontrolu i teror nad svima koji drugačije misle i koji bi se drznuli suprostaviti im se. A vjerojatno samo to i čekaju - da se onda proglasi ratno stanje ili nešto slično - kada će legalna vlast postati beznačajna. To je naravno i sada - ali se samo čini da je sve legalno.

Napad na Iran je izgleda samo pitanje vremena. Kako čujem na vijestima Netanyahu je u SAD-u i otvoreno traži njihovu intervenciju... Znači SAD i Izrael mogu imati nuklearno oružje, a Iran ne smije! Kao da to znači ako bi ga stvarno imao - da bi ih odmah, isti tren napali atomskim bombama... To isto bi mogao već sad Izrael napraviti svojim 'dragim susjedima'. Nije li to samo oružje zastrašivanja!? Valjda je svatko svjestan da bi upotreba tog naoružanja imala katastrofalne posljedice za sve živo, pa i za cijelu Zemlju!? I da se ono zapravo ne smije upotrijebiti!?
A da nije zapravo to samo opravdanje za napad!? Kao i napad na Irak - tobože zbog kemijskog oružja - kojeg zapravo nije ni bilo...

Btw. znate koliko košta litra goriva u Iranu? Samo 0,7 €
A da nije i tu isti cilj kao i s Irakom!? Nafta...
- 20:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.02.2012., nedjelja

Mljekarstvo danas

Gledam što se događa s mljekarstvom... Čitam komentare, slušam što ljudi govore i čudim se - kako to nitko ne razumije... Ljudi ne podržavaju seljake... misle da dobivaju neke ogromne poticaje od države, da ne rade koliko treba i kako treba, da su ovakvi, onakvi... Da bi trebali imati više krava, veće farme, ovo, ono. Dakle, ljudi su protiv seljaka općenito (koliko sam vidio po nekim komentarima slučajno na Index-u)... a htjeli bi pod svaku cijenu jeftino mlijeko...
Međutim, situacija je takva da su oni koji se danas bave tim poslom osuđeni na propast. Nije to samo naš slučaj. Evo što kaže članak iz Večernjeg: godišnje se u Francuskoj ubije 800 mljekara.... A to valjda sve govori!?

Znači, nije to valjda slučajno? Nešto se događa u toj branši, a nije teško zaključiti - što? Treba uništiti "male proizvođače" koliko god oni zapravo i ne bili mali. Tj. sve one koji su digli velike kredite i nisu dovoljno moćni da izdrže smanjenje cijene mlijeka, koja se ciljano smanjuje. Zapravo to obezvrijeđivanje cijene mlijeka mi jako upada u oči! Pa zar mlijeko tako malo vrijedi!? A krave koštaju, veterinari koštaju, štale koštaju, hrana košta, mehanizacija košta, rad košta itd. itd. a mlijeko mora biti pošto-poto jedva nešto malo više od 2 kune!? Koliko bi mlijeka trebalo prodati godišnje da bi to bilo isplativo? I još jedno pitanje za razmišljanje - koliko košta litra vode, npr. Jane, u trgovini? Kolika ulaganja su bila potrebna za dobivanje te jedne litre!? Sapienti sat!

Osim toga, mljekarska industrija uzme to mlijeko po tako (za njih) povoljnoj cijeni. Iz njega izvuče još puno toga: maslac, jogurt, vrhnje i na tome još dodatno zaradi, a nama onda prodaje mlijeko koje 'nije za ljudsku upotrebu', kako su jednom mljekaru dali odgovor, kada im je dao njihovo mlijeko na analizu - iz tetrapaka (koje inače kupujemo).

Zapravo, sve je to danas krivo postavljeno. Cijela ta 'industrija hrane'. U ovom slučaju krava postoji samo za to da daje mlijeko. Ne mora ići na ispašu, ne mora uopće izlaziti iz štale - samo treba biti stroj za proizvodnju mlijeka. Kao i ostala stoka koja služi samo za 'proizvodnju mesa'. Sva ta 'proizvodnja' je bolesna! Osim toga, ide se samo za profitom. Mesari žele zaradu, trgovci žele zaradu, država želi zaradu, a seljak neka im 'proizvodi sirovinu' što jeftinije, da bi ovi drugi mogli zaraditi što više. I onda, mali tu moraju propasti - jer je neisplativo imati 10 krava ili 100 svinja i sl. Da bi bili konkurentni za 'prehrambenu industriju' moraju imati niske cijene - inače od takvih neće otkupljivati. I to tjera ljude da uzimaju kredite... dok cijena njihovih 'proizvoda' konstantno pada. Takva tendencija uništit će sve 'male proizvođače' i opstat će jedino mega-proizvođači, farmeri, po uzoru na američki sistem.

Zapravo, gadi mi se takva industrija i proizvodnja hrane, gdje su osnovni kriteriji da hrana mora biti jeftina. Bez obzira u kakvim se uvjetima odvijao proces uzgoja stoke i kakvom se hranom hranila. U cijelom tom lancu najviše zarađuju veliki 'proizvođači hrane', dok obični seljaci koji su do sada od toga živjeli - više to ne mogu u takvim uvjetima konkurencije, 'jeftine hrane' koja dolazi sa Zapada.
Ovakva situacija će neminovno dovesti do propasti sela i seljaka, koji će postati jeftina radna snaga za neke mega-proizvođače. A to je valjda i cilj svega toga...
Strašno, gdje nas to vodi!? Pored recesije i svih kriza i problema - evo još jedne: kriza sela i seljaka! Postajemo robovi sustava koji ruši sve pred sobom u službi profita svjetskih korporacija...
- 20:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.12.2011., utorak

Koliko kilovata trošimo na telekomunikacije?

Ne pišem u zadnje vrijeme... ali moram sad nešto napisati... Nedavno sam shvatio da su usluge telekomunikacija zapravo najskuplje usluge od svih koje koristimo!

Ovako razmišljam. Ako 1kWh el. energije košta 0,7 kn (otprilike) - a to je dosta energije... Zašto onda samo jedna bijedna minuta razgovora košta 0,22 kn!? Halo! Da je prema cjeniku t-coma 1kWh struje bi koštao 13,2 kn, a to je čak 18,8 puta skuplje! I još bi vam ga prodao kao super-povoljnu priliku putem svojih marketinških trikova. Da ne spominjem famozne SMS i MMS poruke - koje su skupe isto kao suho zlato! Kad bi po toj cijeni prijenosa podataka plaćali adsl-pakete, kao za običan SMS, bilo bi to u tisućama kuna... Iako se mnogi zavaravaju da su baš poruke 'jeftinije' od razgovora - e nisu! T-comu i ostaloj kompaniji je baš 'pala sjekira u med'. A ljudi o tome zapravo i ne razmišljaju i regularno plaćaju račune bez riječi, jer kao - sve je danas skupo - što možemo - to je tako...

Međutim, da bi se 'proizveli' kilovati i doveli do potrošača, treba puno energije i ulaganja: hidrocentrale, brane, dalekovodi, transformatori, kablovi itd. Često se tu za proizvodnju el. energije koristi besplatna energija vode, vjetra i sunca... ali ponekad se koriste tone i tone mazuta, ugljena i sl. da bi se ta energija proizvela... A koja su to ulaganja i troškovi npr. t-com? Čak ni žice nisu postavljali... nego su cijelu infrastrukturu kupili-preuzeli gotovu za jeftine pare, dok su ljudi zapravo sami investirali čitavu tu infrastrukturu po 2000 DM za 'priključak'... a zatim su je prodali t-comu (država je taj novac uzela sebi!) i pojeo 'vuk magare' i nikom-ništa...

Pa kako onda da mi svi šutke prihvaćamo monopol telekomunikacija da nam tako bezobrazno i bezobzirno dere kožu!? Kao i 'država' koja obavlja te transakcije 'u ime naroda'... Kako se ono kaže: lako je tuđim k***** gloginje mlatit! Kako to da ni jedna udruga potrošača tu ne može ništa!?

Pa pogledajmo svoje račune režija koje plaćamo... Ne plaćamo li najveće stavke baš za telefon i mobitel? (čije su minute skupe kao suho zlato) Moje mjesečne stavke su npr. 300 kn struja, a 400-600 kn telefon, internet i mobitel - a sve su to samo nevidljivi 'impulsi' i 'megabajti'. Voda, plin i drugo - sve je jeftinije od tih famoznih 'minuta' i 'paketa'...
Još se nastojim kontrolirati s razgovorima i sl. pa ne mogu proći ispod 400 kn mjesečno, a što je tek s onima koji se ne kontroliraju!? A ima i takvih, koji više potroše na telefon, nego za kruh... A ima i onih kojima to nije važno, pa plaćaju te 'usluge' u tisućama kuna. Da su 'pametni' uzeli bi bar neki no-limit i platili za to 400-500 kn... (što isto nije malo!) Po meni - bila bi neka razumna cijena i prihvatljiva nagodba da se plaća 200 kn mjesečno za npr. 1000 min. Sve ostalo je previše i daleko precijenjeno! Pa se pitam: kud ide taj novac, kome, zašto? Samo u HR npr. na cca. 2 mil. korisnika, neka prosjek bude 200 kn, a možda i više x 2 mil. to je 400 mil. kn ili 54 mil. € x 12 = 680 mil. € godišnje... Kolika je dobit te firme? Ne razumijem se u ekonomiju, ali ove cifre mi se čine previsoke - čak i kad se odbiju sva 'ulaganja' i plaće zaposlenicima...

Ali to još nije sve! Što ako netko želi imati samo telefon - da ga netko može nazvati? Npr. umirovljenici, nezaposleni i ostale ugrožene kategorije ljudi... E pa i to treba platiti, barem 50-60 kn mjesečno +PDV za tzv. pretplatu. A što se tu zapravo pretplaćuje? Užas!
Dođe mi da bojkotiram te 'usluge' - a vama ne?
Mislim da je najbolje rješenje VoIP ili Skype... Mislim da je za Skype oko 40 kn/mjesečno no-limit razgovori prema Europi - samo nisam siguran za kvalitetu veze...

Osim telekomunikacija ima tu i drugih izmišljenih bussiness-a, u kojima samo što se ne prodaje zrak... Npr. prodaja vode je jako unosan posao. Litra vode košta u nabavi 0 kn, a prodaje se po najmanje 4 kn, uz ambalažu za 0,5 kn. Znači sama voda u rinfuzi :) je 4 kn + PDV. Ispada da je cijena po litri veća i do 1000 puta od one iz vodovoda... Vjerujem da je voda iz vodovoda stvarno loša zbog svega onoga što u nju stavljaju (klor i sl.) i zbog cijevi koje su često zahrđale... Ali piti vodu iz boce je stvarno danas luksuz. Osim toga, ako niste znali i vodi iz boce dodaju klor! To je standard koji se ne može zaobići - jer je tako propisano... Kažu da će voda biti skupa poput nafte... a ja bih rekao da već odavno je skuplja - s obzirom što su u tu naftu uračunati i drugi nameti države, kao i opravdana cijena za održavanje i izgradnju cesta - dok u vodu ništa nije uračunato (valjda!?). Nego je to čista dobit mafije koja 'prodaje vodu' i na njoj zarađuje! Usporedimo što jedan vinogradar treba napraviti da bi dobio litru vina, s tim što npr. Todorić mora napraviti da bi napunio jednu bocu vode? Najprije treba kupiti zemljište, posaditi vinovu lozu, obrađivati je, prskati, brati grožđe, iscijediti ga, imati podrume, bačve, napuniti ih, pretakati itd. A za litru vode ne treba ništa - treba je samo natočiti i dovesti u supermarkete na police...
- 22:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.08.2011., petak

Zemlje Trećeg svijeta

Moramo priznati da smo premalo svjesni toga kako živi većina ljudi. Svi znamo da postoji siromaštvo u svijetu i da većina ljudi živi u siromaštvu - ali ipak - nismo dovoljno svjesni te činjenice. Kad gledamo neke emisije koje to prikazuju - tek onda postanemo malo svjesniji toga. Ali i samo gledanje je nedovoljno. Kao kad se npr. negdje u nekoj zemlji dogodi rat. Negdje na Bliskom Istoku, nedavno u Iraku, trenutno u Libiji. Pogledamo vijest, malo se 'šokiramo' vijestima, slegnemo ramenima, a onda odmah sve 'zaboravimo' i živimo dalje kao da se baš ništa nije dogodilo - ako to ne prijeti izravno nama i ne osjećamo, ne doživljavamo ratne strahote...
Tako je i sa siromaštvom. Znamo da postoje siromašni ljudi, siromašne četvrti, siromašne zemlje i da tog siromaštva ima zapravo jako puno... ali to nas zapravo uopće ne pogađa ili samo malo dopire do naše svijesti.

Milijuni, pa i milijarde ljudi žive u nezamislivo teškim uvjetima. Rade, kako se ono kaže, doslovno za šaku riže. Tek toliko da se prehrane, za golu ezgzistenciju. Žive u potleušicama, sklepanim nastambama. Obično imaju puno djece koju treba prehraniti i radi kojih ne mogu sve to ostaviti i vratiti se tamo odakle su došli. Ponekad se netko od članova obitelji razboli i onda stanje postaje puno teže, jer treba plaćati još i za liječenje... Takvi ljudi nemaju kud otići i ne mogu ništa promijeniti... Najčešće žive u zemljama u kojima ne postoji nikakve socijalna skrb, niti mogu računati na bilo kakvu pomoć, ni pravnu zaštitu. U takvim zemljama ne postoje zakoni koji bi bilo što regulirali. Zdravstvenu, socijalnu ili pravnu zaštitu, urbanizam. Postoje mnogi gradovi od 5,10 ili čak 20 milijuna stanovnika u koje ljudi dolaze iz ruralnih krajeva u potrazi za 'boljim životom', a onda prekasno shvate da je tamo zapravo jako teško naći 'pristojan posao', stan i ostalo o čemu su sanjali, pa žive jednako kao i prije ili još puno teže. Ti gradovi su kao stupice na koje se ljudi love. Privlače ih, jer su negdje čuli da tamo ima posla i da se tamo 'bolje živi', međutim ubrzo se razočaraju, jer vide da tamo nisu uopće dobrodošli. Takvim ljudima, bez ikakve kvalifikacije nude se poslovi putem kojih ih se doslovno izrabljuje - ako ga uopće nađu - jer koga je briga za njih i njihova 'ljudska prava'? A koji ne nađu makar i takve, najniže i najslabije plaćene poslove, snalaze se kako znaju. Mnogi od njih završe u kriminalu, u nekoj od mnogobrojnih bandi koja se bavi drogom ili sličnim poslovima. Da ne govorim o prostituciji i sličnim 'djelatnostima' djevojaka, mladića, pa i djece...

To je realna slika, stanje, u kojem živi najveći dio današnje populacije - u najvećem siromaštvu, koje u našim krajevima ne možemo ni zamisliti. To je prestrašno i možemo si postaviti pitanje - zašto je tako? Tko može učiniti bilo što da se to promijeni? Zašto većina ljudi živi u takvim uvjetima, koji su često puno gori od najgoreg robovlasništva. U robovlasništvu postoji gospodar i rob koji je 'u vlasništvu' gospodara, ali on ipak ima sve što mu je nužno za život: stan i hranu. Dok u takvim uvjetima najgoreg siromaštva o kojem pišem, nema čak ni to, nego mora stalno raditi da bi za to zaradio. Što mu zapravo jako teško uspijeva.

Nekima takvo stanje jako odgovara, jer u takvim zemljama ne postoje zakoni ili se ne mogu provoditi, pa dolazi do onoga što u bogatim zemljama nikad ne bi moglo doći: npr. izrabljivanja i sustavnog rušenja šuma, prašuma, prirodnih bogatstava i resursa, kompletne flore i faune, u cilju još većeg bogatstva bogatih čiji interesi stoje iza toga.

Ne zanosim se tim da bih tu išta mogao promijeniti, niti vjerujem da bi itko to mogao promijeniti... nego samo pišem o tome jer se pitam - zašto je i kako došlo do toga? Zašto je došlo do tolike naravnopravnosti među ljudima? Uvijek je bilo bogatih i siromašnih, međutim, ove razlike danas su toliko očite i drastične da je to nevjerojatno. Bogati, koji vladaju svijetom, koji posjeduju korporacije, nekretnine, vile, jahte, privatne zrakoplove i ostala pokretna i nepokretna dobra i oni koji ne posjeduju baš ništa. Ovi bogati imaju čak svoje političare koji u njihovo ime vladaju državama i donose zakone. Poznato je da su puno utjecajniji od političara - jer oni su samo njihovi pijuni i produžena ruka.

Mislim da je ovaj svijet krenuo ili zapravo ide pogrešnim smjerom cijelo vrijeme. Dok Zemlja ima dovoljno dobara i zaliha za sve ljude koji bi mogli pristojno živjeti, u nekim prirodnijim uvjetima, kao što je to bilo nekad - od zemlje, poljoprivrede i stočarstva ili od lova. Tamo gdje nema neprirodnog gomilanja kapitala i bogatstva, svi mogu živjeti manje više jednako dobro. A tamo gdje postoji izrabljivanje, postoje bogati i siromašni, klasno društvo, između kojih je jaz sve veći i očitiji.

Jeli možda pohlepa razlog što ljudi srljaju u gradove? Zašto ne ostaju na zemlji od koje bi svatko mogao živjeti u nekim bar temeljnim uvjetima? Svatko bi se mogao bar kvalitetno prehraniti od ribe, voća, povrća, raslinja, divljači itd. i imati kakvu - takvu nastambu. Problem je u tome što svatko želi "uspjeti" i ostvariti neki ležerni, bolji život za sebe i svoje potomke, dok mu se ti snovi često obijaju o glavu. Da je ostao u nekim "primitivnim uvjetima" očito bi mu bilo bolje, nego što je postao socijalni problem u nekom višemilijunskom gradu. Da nije otišao, možda bi čak te spomenute primitivne uvjete mogao unaprijeđivati i postizati neku bolju kvalitetu života. Primjer toga su eskimi i oni koji žive na krajnjem sjeveru. Uvjeti života tamo su vrlo teški, ali daleko kvalitetniji nego uvjeti života u spomenutim gradovima i zemljama koje grcaju u siromaštvu i bijedi. Nedavno je bio neki dokumentarac o tome u kojem je bila riječ o ljudima koji tamo žive, kao njihovi preci, uz malo poboljšanje zahvaljujući suvremenoj tehnologiji. I oni su mogli otići u potrazi za boljim životom negdje na jug - ali nešto ih je ipak zadržalo tamo...
- 11:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.05.2011., subota

Rubna područja

Opet nisam već duže vrijeme pisao ovdje, jer vidim da to baš i nije nikom potrebno (osim meni)... Stavio sam statistiku, pa vidim kad mi netko dođe na blog, a to je stvarno zanemariva brojka... (Google je zakazao - totalno:-)) A možda bih trebao angažirati nekog SEO stručnjaka :-)

Nemam baš ni dovoljno ideja - o čemu bih pisao - jer kao što sam već jednom konstatirao, postoji stvaro već puno blogova, odn. definitivno previše... i to bi se moglo shvatiti kao gubljenje vremena (čitanje kojekakvih blogova). Danas svatko ima neko mišljenje o svemu... ili želi imati i još ga objaviti cijelom svijetu... Puno je blogova koji obrađuju trivijalne teme, ali ima i onih koji se bave ozbiljnim stvarima. Što naravno ovisi o čovjeku koji piše. Što se tiče inflacije informacija u današnjem svijetu, zahvaljujući baš Internetu - ima i za to lijeka. Treba se ograničiti na ozbiljnu literaturu i ozbiljne stranice, a one žuto obojene (jeftine) izbjegavati!

U zadnje vrijeme čitam ipak neozbiljnu literaturu (kako za koga) - o tzv. rubnim područjima i pronalazim puno zanimljivih stvari. Npr. o fenomenu indigo djece, sunčanoj jogi, inediji, krugovima u žitu, holografskom svemiru, lucidnim snovima, astralnoj projekciji, yogi i sličnim stvarima. Pa se pomalo pitam - kako je sve to moguće? Jeli to fantaziranje ili stvarnost? Vidim zapravo koliko sam toga propustio - jer o hrpi takvih stvari prije ništa nisam znao. Da uopće tako nešto postoji! Pa onda, kad malo bolje promislim, vidim koliko toga zapravo ne znam... Vjerujem da zapravo većina ljudi za ove stvari nikad nije ni čula. Ako je - obično ih tako nešto ne interesira previše - jer im se čini nemogućim i nestvarnim. Osim toga, unatoč 'poplavi informacija' kroz medije i Internet, o ovim stvarima se ne govori i ne piše puno, osim na nekim stranicama koje i nisu tako poznate i popularne.
Mislim da su ljudi prije svega skeptični prema tim stvarima, jer unaprijed misle da je tako nešto nemoguće, da netko izmišlja takve stvari, jer želi privući pozornost i kupce svojih fantastičnih priča i sl. a da zapravo nikad nisu ništa o tome ni pročitali, da bi mogli donijeti takav sud.

I sam ne znam kako to zapravo protumačiti? U svakom slučaju izgleda da su ljudske mogućnosti i potencijali ipak puno veći nego što smo to do sad mislili. I ne znam onda što reći o npr. indigo djeci? Nisam o tome puno čitao, ali sam vidio neke slučajeve u kojima ta djeca daleko nadmašuju svoju dob i ne mogu se uklopiti u sadašnje društvo... Ili da navedem par činjenica o kojima sam čuo - da ima djece koja su sa svojih 9 ili manje godina napisali knjigu, roman i sl. Ili koji su govorili o nekim stvarima o kojima nikad nisu učili, pa su roditelji ostali šokirani ili samim njihovim ponašanjem koje je neobično za djecu njihove dobi (npr. snalaženje na računalu u dobi od nekoliko godina... i sl.)

Što tek reći o lucidnim snovima ili astralnoj projekciji!? Neki ljudi navodno to mogu postići... Neki spontano, a neki putem uvježbavanja, mogu se probuditi u snu, tj. postati svjesni da sanjaju i u takvom stanju mogu činiti ono što u realnom životu ne bi mogli. Npr. letjeti i sl. Astralna projekcija je isto jedan interesantan fenomen. O tome se naravno puno ne zna, jer jako mali broj ljudi je u stanju to 'izvesti'. Neki isto kažu da im se to događa ili da im se je to dogodilo spontano... Dok većina to mora uvježbati (postoje razne tehnike za postizanje tog tzv. izlaženje iz tijela). Neki opisuju da su putem toga dospjeli u druge sfere, svjetove!? Sad, bez osobnog iskustva, tko može reći nešto o tome, o čemu se tu radi? Jeli to sve samo 'u glavi', kako bi neki to protumačili? Ili se ipak tu radi o nekoj realnosti koju su oni doživjeli i kako opisuju ta svoja iskustva...

Zatim inedija (ne-jedenje). Kako opet drugi kažu da mogu živjeti bez hrane. Npr. jedan Poljak Joakim Werdin tvrdi da može živjeti bez hrane... i o tom svom iskustvu je napisao knjigu - kako je to postigao i kako je to uopće moguće... On tamo naglašava da to nije moguće svakom... Drugi opet tvrde, kao onaj Indijac koji je bio gost u emisiji 'Na rubu znanosti' da se može živjeti od Sunca. Gledajući u sunce, malo po malo, svaki dan produžavajući vrijeme za desetak sekundi. Osim toga, naglašava se da se to radi pri izlasku i zalasku sunca, kad je svjetolost manjeg intenziteta. Inače bi se naravno moglo oštetiti oko i čak oslijepiti!

Tako da eto, svašta se može naći danas. Razni fenomeni i misterije koje su nam prije bile manje poznate, a čini mi se da i danas malo ljudi poznaje ove fenomene, jer im se ne čine uopće realnim. Primijetio sam da mnogi te stvari negiraju ili čak odbijaju o tome bilo što reći, jer im graniči s fantazijom i čini im se nerealno, lažno. Ja sam ipak dovoljno otvoren, da bar malo prošvrljam po toj literaturi i takvim stranicama... U svakom slučaju, teško je bilo što reći o tome. Možemo samo nagađati, vjerovati ili sumnjati, ako nemamo vlastiti iskustvo onoga o čemu oni govore...
- 16:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.04.2011., ponedjeljak

Konzervatizam vs. liberalizam

Kako je podnaslov ovog bloga moj svjetonazor... pa evo da napišem i nešto o tome. Svjetonazor ili nazor, pogled na svijet, kako doživljavamo svijet je veoma raznolik. On se može i mijenjati tijekom života, iako ne mora baš uvijek biti tako. To ovisi i o tome koliko je čovjek konzervativan ili liberalan. To ovisi uglavnom o karakteru čovjeka. Neki su veoma čvrsti u svojim stavovima, ne vole promjene i ne dopuštaju ih. Čvrsto su vezani za neke vrijednosti koje su usvojili i prihvatili, od malih nogu ili od onda kada su počeli formirati svoj pogled na svijet. Takvi ljudi ne prihvaćaju nikakve promjene i ono što su naučili, ostaje im za cijeli život. Možda čak to smatraju pitanjem časti i ne odustaju od onoga što su jednom prihvatili kao nešto vrijedno i važno. Npr. vjeru, tradiciju, običaj, moralne stavove i sl. Oni drugi su liberalni, ne u smislu da se ne drže moralnih načela i principa... nego što nisu čvrsto ukorjenjeni u ničem određenom. Prije bih rekao da su više otvoreni na razne mogućnosti, nove ideje i sl. Osobno nisam liberal u političkom smislu, ni u nekom smislu anarhije i sl. nego baš u tom smislu otvorenosti na novosti, mogućnosti, ideje, učenja i sl. Mislim da je čitanje jako važno, jer se putem čitanja, informiranja, može puno toga saznati, što može utjecati na naš pogled na svijet. Vjerujem da je dobro sve čitati, istraživati (tko ima vremena za to...) i na taj način preispitivati svoja uvjerenja. To je bolje, nego se braniti time da ne želimo čuti za nove stvari i drugačije poglede na život i svijet - jer kako je Isus rekao: "Istina će vas osloboditi!" Ali tu se javlja i ono pilatovsko pitanje: "što je istina?" Postoji uvijek i opasnost da povjerujemo u laž kao neku istinu... To baš i nije tako jednostavno običnom čovjeku, snaći se u gomili informacija - kako je netko rekao u komentarima - da je danas postoji inflacija informacija. Zatrpala nas je gomila informacija i zato treba pažljivo filtrirati sadržaje... a to ne može svatko. To nije lak posao...

Postoje različiti svjetonazori, poput različitih filozofija. Svatko od nas ima neku svoju životnu filozofiju, gledanje na stvari, na život. Zato ne moramo biti filozofi po struci ili obrazovanju. I tako mislim da svatko tko bar malo razmišlja ima neku svoju (osobnu) filozofiju i pogled na život.

Tipični svjetonazor je svjetonazor vjernika koji vjeruje da postoji Bog, Stvoritelj koji je stvorio svijet i čovjeka. Takav svjetonazor uključuje vjerovanje, obrede, običaje, moralna načela itd. No može biti fleksibilan. Tako ima puno ljudi koji imaju takav, jednostavno rečeno religijski svjetonazor...

U tijeku je baš popis (brojanje :)) stanovništva. Mnogi ateisti htjeli bi da se oni koji ne drže puno do vjere, ne idu u crkvu i sl. izjasne kao ateisti i sl. Ali mislim da im ta akcija koju promiču neće uspjeti... Jer, ako netko ne ide u crkvu, to ne znači da nije vjernik ili ne znači da neće tražiti vjenčanje, sprovod, krštenje i druge sakramente, da neće nikad ući u crkvu i sl. Ili to ne znači da su protiv Crkve itd. Činjenica je da postoji malo ljudi kojima je baš neki strogi ateizam svjetonazor. Unatoč znanosti, teoriji evolucije, otkrićima na području znanosti - malo ljudi ozbiljno prihvaća neki 'znanstveni' svjetonazor koji je rezerviran samo za uski krug znanstvenika koji opet nisu svi ili čak većina ateisti... Kako mi se čini, većinom biolozi imaju 'ateističko - darvinistički' pogled na svijet, tumače postanak vrste evolucijom koja je sama sebi svrhom i koja navodno sve tumači - otkud potječe život itd. Dok su drugi znanstvenici često vjernici (npr. fizičari).

Postoje naravno i drugi, većinom filozofski svjetonazori, koji dijele uglavnom intelektualci i filozofi u pravom smislu riječi. A takvi su rijetki među običnim pukom... Zatim, jedan, isto više raširen svjetonazor koji bih nazvao materijalističkim ili pragmatičnim. Tu nije važno ništa osim novca, materijalne sigurnosti i image-e u društvu koji se želi postići kroz moć i utjecaj u društvu. Ljudi koji dijele ovaj svjetonazor misle da je to sve što vrijedi i na ovaj način žele se ostvariti...

Svjetonazor ovisi o puno čimbenika, a najvažniji u tome je odgoj, utjecaj okoline, sredine u kojoj odrastamo i živimo itd. Kako kažu psiholozi, najvažni su utisci koje dobivamo u najranijoj dobi. To ostavlja posljedice na cijeli život. To formira prije svega naš karakter, a i vjerojatno i način kako doživljavamo svijet.

Zapravo postoji malo autentičnih svjetonazora izvan filozofije i religije... Ja imam zapravo religijski svjetnonazor, ali sam, kao što sam rekao više liberalan, pa dopuštam da nije baš sve tako kako se misli, odn. vjeruje. U vjeri me trenutno najviše zbunjuje mnoštvo religija i objava širom svijeta. Dok nije bilo literature, Interneta... bilo je lako držati se jedne jedine vjere koja je bila poznata određenom narodu ili području. A kad sad sagledamo sve što postoji na svijetu, javljaju se neka pitanja... Kad bi nekom npr. ateistu koji bi poželio postati vjernik dali da razmotri sve religije koje postoje i izabere onu koja mu se najvše sviđa - što bi izabrao?
- 22:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.02.2011., petak

Važnost informacija

Nedavno sam pročitao da je baš dobro pisati dnevnik i sl. Zapravo pisati bilo što, jednostavno zapisivati svoje misli... Primijetio sam da neki pišu blog neko vrijeme, a onda odjednom prekinu!? Vjerojatno zbog nedostatka motivacije ili vremena ili nečeg drugog. Obično to bude mnogima samo neka faza u životu... Iako se i meni događa da razmišljam o tome da prestanem s tim, jer ima puno važnijih stvari u životu, ipak mi je ovo zanimljivo, ako ništa drugo. Mogu pisati svoj privatni dnevnik i razmišljanja - što i radim - ali ipak je ovo malo drugačije. Time se izlazi u javnost i daje prilika da i drugi to vide, pročitaju, komentiraju i sl.

Što se tiče blogova - danas toga već ima stvarno previše - kao i foruma i drugih socijalnih mreža i čovjek, ako upadne u to, može cijelo slobodno vrijeme biti zarobljen tim stvarima... Inače se govori i o ovisnosti od Interneta. To stvarno postoji - takva mogućnost - da netko o tome postane ovisan, kao i o bilo kojoj drugoj stvari, kojoj posvećuje većinu slobodnog vremena. I zato - tu treba biti pametan i oprezan! Mislim da je to jako dobra stvar, na ovaj način komunicirati, ali opet, bila bi skrajnost tome posvećivati odviše vremena, jer onda trpe druge stvari u životu. Ovaj virtualni svijet je baš takav - virtualan - a ne stvaran i konkretan život. To je više svijet misli i razmjene misli, nego neko konkretno djelovanje...

Bilo je baš negdje spomenuto, da treba ići na ulice ili poduzimati neke konkretne aktivnosti, umjesto pisati o zavjerama i tobožnjem razotkrivanju zavjera ili baviti se kritiziranjem iz udobnosti fotelje... Bolje je pomoći konkretnom čovjeku, nego preko Interneta govoriti o humanosti i nekoj velikoj brizi za čovječanstvo... Da, mislim da je potrebno jedno i drugo. Potrebna je mjera, kako u svemu, tako i u tome. U suprotnom ulazi se u svijet iluzije, a iluzija je i tako previše u ljudskom životu. Ali i ideje su važne, jer one pokreću akcije - tj. najprije je ideja, a onda akcija.

Mislim da je ipak dobro saznati neke stvari i da je dobro imati znanje. Ukoliko čovjek nema znanja, podložniji je manipulaciji od drugih, koji to znanje imaju... Oduvijek je poznato je da je informacija važna. Ali konkretna informacija, kao neka konkretna istina, saznanje - što se zbiva u svijetu, u našoj državi, u društvu... Neki kažu da se količinom znanja, povećava i naša svijest i time bih se mogao složiti. Ljudi jednostavno nekih stvari nisu svjesni, iz jednostavnog razloga - zato što nisu informirani! Neki čak misle da bi znanje moglo ukloniti zlo iz svijeta, jer smatraju da je zlo posljedica neznanja!? To je možda pitanje za neku novu temu...

Danas ipak ima previše kvazi-znanja i kvazi-informacija, odn. dezinformacija. U ponudi današnjih medija, televizije, novina i časopisa ima stvarno puno toga, ali čovjek se može u tome lako pogubiti. Pitanje je mislim, prije svega karaktera. Onaj tko je površan, zadovoljit će se nekim 'žutilom', nekim tračevima i pričama o životu 'slavnih' i javnih osoba i sl. Postoje daleko važnije teme i informacije od takvih, samo je pitanje za što smo zainteresirani? Koliko god netko tvrdio da postoje neke zavjere (pa i ja :-)) - ipak je istina da ništa nije skriveno - da se puno toga može saznati - da se ne Internetu može pronaći SVE ili gotovo SVE - samo je pitanje što nas zanima?

Toliko za ovaj put... neki kažu da što je kraći blog - to se više čita - jer kako kažu nitko (tj. ja bih rekao većina) ne voli duge i 'zamarajuće' tekstove... Ima tu istine, ali opet, ako čovjek nešto ozbiljno želi znati i naučiti, ne treba izbjegavati čitati 'naporne' knjige iz područja duhovnosti filozofije, književnosti, sociologije, psihologije, povijesti itd. U suprotnom - radi se o površnosti - i onda netko takav kad pročita desetak knjiga 'misli da sve zna'...
- 17:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

< lipanj, 2012  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Promišljanja o životu, smislu i istini iz mog kuta. Volim razmišljati i zapisivati svoje misli, pa sam blog shvatio kao dobar način za prezentiranje svog svjetonazora ili viđenja svijeta, uz mogućnost korekcije i razmjene mišljenja kroz komentare posjetitelja. Dobrodošli! U slučaju da ne bude zainteresiranih, u moru ostalih blogova, nikom ništa. Želim ostaviti neki trag... mada to nije važno... ali eto, to je samo jedna mogućnost, pa je evo koristim. U svakom slučaju, sviđa mi se ova mogućnost javnog objavljivanja tekstova. Neka to bude moj mali doprinos.
"Teče i teče, teče jedan slap;. što u njem znači moja mala kap?"